PSTN psihosocijalni tretman počinitelja nasilja u obitelji Dvije Nacionalne strategije protiv nasilja u obitelji (2008-2010, 2011-2016) u posebnom poglavlju predvidjele su osposobljavanje stručnjaka i razvoj mreže tretmanskih centara u Republici Hrvatskoj. Hrvatska se zalaganjem za sustav PSTN i po svojim iskustvima nalazi tek iza nekoliko vodećih zemalja u Europi. Domaći pravni okvir stvorio je pretpostavke za provedbu tretmana jer počinitelji nasilja dobivaju jasnu poruku da je njihov obrazac ponašanja društveno neprihvatljiv i kažnjiv. Njima PSTN nudi mogućnost izbjegavanja štetnih posljedice i postizanja promjena kojima će biti zadovoljni i osobno ponosni, a sigurnost njihove obitelji povećana. Psihosocijalni tretman počinitelja nasilja u obitelji služi zaustavljanju i sprečavanju nasilničkog ponašanja u obitelji. To se postiţe uključivanjem počinitelja nasilja u strukturirani tretman koji mu pomaže steći uvid i prihvatiti odgovornost za svoje nasilno ponašanje, usvojiti samokontrolu ponašanja, naučiti socijalne vještine i promijeniti uvjerenja koja pridonose održavanju nasilnog odnosa. Stoga je psihosocijalni tretman u izravnoj funkciji zaštite članova obitelji u kojoj ima nasilja i povećanja njihove sigurnosti. Dodatna izobrazba stručnjaka osigurava specifične kompetencije za planiranje, provedbu i praćenje ovakvog tretmana, te povećanje sigurnosti žrtvi obiteljskog nasilja. U nju su ugrađena najnovija iskustava dobre prakse organizacija koje provode psihosocijalni tretman u zemljama Europske Unije. Program je dobio pozitivno mišljenje Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa. Način provedbe PSTN zahtijeva specifična znanja i vještine voditelja tretmana. To uključuje i modeliranje pozitivnih ponašanja. Tretman se svakako vodi u su-voditeljstvu, u pravilu u muško-ženskom paru. I na taj način se modelira i šalje poruka o ravnopravnosti rodnih odnosa. Teorijsko utemeljenje tretmanskog programa je kognitivno-bihevioralni pristup s komponentom psihoedukacije i jasnim vrijednosnim određenjem o neprihvatljivosti nasilja i rodnoj ravnopravnosti. Istraživanja učinkovitosti intervencijskih programa utemeljenih na kognitivno-bihevioralnom pristupu pokazala su da su ti programi znatno uspješniji od psihoedukativnih programa koji počivaju na Duluth modelu. Neka istraživanja pokazuju da je učinkovitost čistih psihoedukativnih programa (koji rade samo na promjenama uvjerenja u vezi s rodnom ravnopravnošću) gotovo nikakva (Dutton, 2007.). Za razliku od njih kognitivno-bihevioralni tretmanski programi dovode da smanjivanja nasilnih ponašanja u znatnom postotku. Treba također istaknuti da se nekim istraživanjima koja govore o malom učinku tretmanskih programa prigovara slaba metodologija istraživanja (Jackson, 2003.). Većina evaluacijskih istraživanja pokazuju da uspješno završavanje psihosocijalnog programasmanjuje vjerojatnost ponavljanja nasilja za 50% do 85% kad su sudovi uputili počinitelje u tretman (Edleson, 1995; Jones i sur. 2004). Povratne informacije iz prekršajnih sudova kod nas upućuju na mali recidivizam počinitelja koji su uspješno završili psihosocijalni tretman (indikator recidivizma: ponovno prijavljivanje sudu). Naravno da PSTN nije univerzalno rješenje za sve slučajeve nasilja u obitelji. Ovaj je program prvenstveno namijenjen tretmanu počinitelja nasilja u partnerskim odnosima. Svjetski i domaći podaci pokazuju da su u kategoriji prijavljenih slučajeva obiteljskog nasilja u najvećem broju slučajeva (80 – 90%) muškarci počinitelji takvog nasilja. Stoga je ovaj tretman prvenstveno namijenjen muškim počiniteljima.
Budući da je zakonom propisano da zaštitna mjera psihosocijalnog tretmana može trajati najviše šest mjeseci, tretmanski program je izrađen s tim ograničenjem, te obuhvaća 2 do 4 individualna susreta u ulaznoj fazi nakon kojih slijedi 16 grupnih susreta. Sigurnosti žrtve obiteljskog nasilja posvećuje se posebna pozornost, te se s njom kontaktira najmanje tri puta, ukoliko je na to spremna. Valja napomenuti da je u europskim državama s dugom tradicijom tretmana nasilja u obitelji vrlo jasan trend uključivanja počinitelja u druge tretmane (terapije) nakon što završi ciklus psihosocijalnog tretmana. Takav oblik uključivanjapočinitelja može biti dugog trajanja i u različite tretmane kao što su individualna psihoterapija, terapija para, obiteljska terapija. Razlozi zbog kojih se PSTN redovito odvija u grupnom obliku su brojni, a grupna dinamika snažno je sredstvo za postizanje ciljane promjene kod članova grupe. Grupni oblik rada je vremenski i financijski učinkovitiji od individualnog tretmana. (preuzeto iz Priručnika za voditelje PSTN-a, Društvo za psihološku pomoć, 2010.)
|