Nasilje u obitelji je

osobni, obiteljski i društveni problem

Nasilje u obitelji je osobni, obiteljski i društveni problem koji značajno narušava kvalitetu života i mentalno zdravlje svih onih koji su mu izloženi – posredno ili neposredno. Država ima pravo i obavezu poduzeti potrebne mjere da bi spriječila nasilje u obitelji odnosno smanjila i olakšala njegove posljedice.

Nasilno ponašanje u obitelji, i društvu općenito, je neprihvatljivo ponašanje kažnjivo po zakonu. Zašto je nasilno ponašanje neprihvatljivo? Zbog ozbiljnih i teških posljedica koje ima ili moţe imati na žrtve nasilja. Ono ugrožava tjelesno i psihičko zdravlje osobe - žrtve nasilja. Tjelesne povrede idu od blagih ozljeda (hematomi ili "masnice", nagnječenja, bolna mjesta na tijelu, posjekotine, krv iz nosa i sl.) preko teških (kao što su prijelomi, unutarnja krvarenja, potres mozga) pa do fatalnih, kao što je invalidnost i smrt.

Psihičke posljedice također su ozbiljne: žrtva nasilja živi u strahu i neizvjesnosti, narušeno je njeno samopoštovanje i samopouzdanje (pa ima lošu, negativnu sliku o sebi), ima česte osjećaje nepravde, nezadovoljstva i nesreće. Zbog niskog samopuzdanja i samopoštovanja takva je osoba manje uspješna u školi, na radnom mjestu, u odnosima s drugim ljudima.

A, budući da su psihički i tjelesni procesi usko povezani, loše psihičko stanje narušava tjelesno zdravlje, pa žrtve nasilja češće oboljevaju od različitih bolesti nego sretni i zadovoljni ljudi. Obiteljsko nasilje osobito nepovoljno djeluje na djecu bez obzira jesu li ona izravne žrtve nasilja ili samo svjedoče nasilju među roditeljima.

Osim već spomenutih negativnih posljedica, djeca koja odrastaju u nasilnoj obitelji usvajaju negativan model ponašanja, pa kada odrastu ne znaju uspostaviti kvalitetne odnose s partnerom ili partnericom i često ponavljaju naučene nasilne obrasce ponašanja. Tako se nasilje prenosi s jedne na drugu generaciju. Ukratko, nasilje u obitelji predstavlja ozbiljno narušavanje i ugrožavanje ljudskih prava jer svako dijete i svaka odrasla osoba ima pravo na život bez nasilja.

Sve suvremene i napredne države imaju zakone kojima zabranjuju nasilje u obitelji. Pokazalo se, međutim, da nasilno ponašanje nije dovoljno samo kazniti, nego ga treba promijeniti. I, zato, mnoge zemlje u svijetu, pa tako i naša, pored kazni predviđaju i izricanje zaštitnih mjera. Jedna od zaštitnih mjera je i psihosocijalni tretman počinitelja nasilja u obitelji – PSTN.

Nasilno ponašanje u obitelji je najčešće izabrano, namjerno i naučeno ponašanje pa se može,

ako čovjek to doista želi i ako se potrudi, promijeniti!